Sjećaš li se koje su ti tekstove roditelji, bake i djedovi najčešće čitali kad si bio/bila dijete?
Pojavljuju li se u tim tekstovima neobična bića, zli čarobnjaci, princeze i prinčevi? Imaju li u tim tekstovima životinje ljudske osobine?
Ako je odgovor na navedena pitanja da, vjerojatno su tekstovi koje si slušao/slušala (i čitao/čitala u nižim razredima osnovne škole) bajke i basne.
Primjer 1.
Pročitaj Ezopovu basnu.
Gavran i lisica
Gavran ukrade komad sira i sjedne na drvo da ga pojede. Tek što je to lisica opazila, odmah je poželjela taj lijepi zalogaj, i počela misliti kako bi do njega došla. Sasvim krotko i ponizno dođe drvetu i reče gavranu: »Oj, lijepa ptico, ljubimče bogova i ljudi! Kako je divno tvoje perje, kako su sjajne tvoje oči, i kako sjajan kljun! Ako je još i tvoj glas takav, ti si onda kralj sviju ptica!« Gavranu je ta hvala veoma godila, pa odluči zapjevati da lisica čuje njegov glas. Otvori kljun, te razviče svoj ponositi: »Kvar, kvar!« Međutim je sir pao na zemlju, a lija ga dobro dočeka, pohlepno pograbi i pojede, a zatim se stane rugati gavranu govoreći: »Meni se htjelo sira, a znajući kako si tašt, hvalila sam te i uznosila!« Postiđen, gavran odleti dalje.
Da mu n'jeste vjere dali,
Koj' vas preveć diči, hvali!
Primjer 2.
Pročitaj sljedeći tekst i riješi zadatke.
Charles Perrault
Dvije sestre i vila
Bila nekoć udovica što je imala dvije kćeri. Starija se uvrgla u majku po obličju i ćudi, tako te bi svatko tko je vidi pomislio da vidi majku. A bile njih dvije, majka i starija kći, tako nabusite i nadute da se s njima nije moglo živjeti. Mlađa kći, po blagosti i čednosti prava slika svoga pokojnog oca, bila kraj toga i ljepotica kakva se izrijetka vidi. Kako je čovjeku već u prirodi da voli ono što mu je slično, to je majka pretjerano voljela stariju kćer, a istodobno strašno mrzila mlađu, koju je ostavljala da jede u kuhinji i tjerala je da radi bez prestanka. Pokraj inih poslova jadno je dijete moralo dvaput na dan po vodu, više od pol milje od kuće, pa odande natrag s velikim krčagom, uzvrh punim. Kad je tako jednog dana bila na izvoru, priđe joj siromašna žena i zamoli je vode.
— Evo odmah, majčice. — reče lijepa djevojka.
I oplahnuvši krčag, zahiti vode na najljepšem mjestu na izvoru i ponudi namjernici. Još joj i pridrži krčag, da bi žena lakše pila.
Pošto se napila, dobra joj žena reče:
— Tako si lijepa, uljudna i dobra da ti naprosto moram štogod darovati. (Bila je to vila što se preobličila u siromašnu seosku ženu da vidi kolika je uljudnost te djevojke.) Dajem ti na dar — nastavi vila — da ti na svaku riječ što je izrekneš iziđe iz usta cvijet ili dragulj.
Kad je djevojka došla kući, mati je počne prekoravati što se tako kasno vraća s izvora.
— Oprostite mi, majko, što se toliko zadržah. — reče jadna djevojka. A iz usta joj, dok je to govorila, iziđu dvije ruže, dva bisera i dva krupna dragulja.
— Što ja to vidim! — u čudu će mati. — Čini mi se da joj izlaze iz usta biser i dragulji. Odakle to, kćeri moja? (To ju je prvi put nazvala svojom kćeri.)
Jadna djevojka bezazleno joj pripovjedi što joj se dogodilo na izvoru. I dok je govorila, na usta joj izlazili sami dragulji.
— E, valja da na izvor pošaljem stariju. — reče mati, a potom će, obraćajući se njoj: — Gledaj što tvojoj sestri izlazi na usta dok govori! Bi li htjela i ti takav dar? Idi samo na izvor po vodu, pa kad ti siromašna žena zatraži da pije, uljudno joj daj.
— Samo bi mi to trebalo! — odvrnu starija. — Zar ja po vodu?
— Želim tako! — zapovjedi joj majka. — I da si odmah krenula!
Ode ona, ali je neprestano gunđala i sve nešto kroza zube mrsila. Ponijela je najljepši srebrni vrč što ga bijaše u kući. Tek što je stigla do izvora, vidje gdje iz šume izlazi gospođa u sjajnu ruhu: priđe i zatraži vode. Bila je to ona ista vila što se javila njezinoj sestri, samo je za ovu priliku uzela držanje i ruho kneginje, da vidi dokle ide nečednost te djevojke.
— Zar sam došla ovamo da vas vodom služim? — reče neotesana oholica. — Zar sam zato donijela srebrni vrč? Uostalom, pijte ako želite!
— Nisi baš ljubazna. — preuze vila, ne ljuteći se. — Dobro onda, kad si tako neuslužna: na dar ti dajem da ti uza svaku riječ što je izrekneš iziđe iz usta zmija ili žaba krastača. Vrati se djevojka kući, a mati joj, tek što je ugleda, dovikne:
— Što je, kćeri moja?
— A što bi bilo! — odvrnu surova kći. I to rekavši, izbaci iz usta dvije zmije i dvije krastače.
— Bože, što je ovo! — uzviknu mati. — Svemu je tome kriva mlađa! Platit će mi! I odmah odjuri da je bije.
A jadna djevojka pobježe i sakri se u obližnju šumu. Šumom prolazio kraljev sin vraćajući se iz lova pa onuda naišao. Srete djevojku, pa kad je vidje onako lijepu, upita je što radi ondje tako sama i zašto plače.
— Oh, gospodine! — odgovori uplakana djevojka. — Mati me otjerala od kuće.
Kraljević vidje kako joj na usta izlaze biser i dragulji, pa je upita odakle to. Ona mu pripovjedi sve što joj se dogodilo. Kraljević se u nju zagleda, omilje mu ona. A kako je smatrao da njezin dar vrijedi više od svega što bi mu koja druga mogla donijeti u ženinstvo, odvede je na očeve dvore i njome se oženi.
Njezina pak sestra, neljubazna oholica, toliko se omrazila i rođenoj majci da ju je naposljetku otjerala od kuće. I tako je nabusita kći obilazila naokolo ne nalazeći nikoga tko bi je primio, pa je najposlije otišla u šumu te ondje u nekom kutku umrla, zaboravljena od sviju.
Pouka
Biser i dragulji
čudesne su moći:
s lijepom riječi ipak
možeš dalje doći.