Hrvatski jezik čine hrvatski standardni jezik, njegova narječja i razgovorni jezik. Službeno je pismo u Republici Hrvatskoj latinica.
HRVATSKI JEZIK |
||
HRVATSKI STANDARDNI (KNJIŽEVNI JEZIK) |
HRVATSKA NARJEČJA | RAZGOVORNI JEZIK |
Štokavsko narječje (Što?) Čakavsko narječje (Ča?) Kajkavsko narječje (Kaj?) |
||
Dijalekti i poddijalekti |
||
Mjesni govor |
Hrvatski standardni jezik (naziva se i književnim jezikom) javlja se u službenoj komunikaciji. Omogućuje da se razumiju svi stanovnici Republike Hrvatske, bez obzira na mjesto u kojem žive. Opisan je u normativnim priručnicima i uči se u školi.
Hrvatski standardni jezik
Hrvatski standardni jezik propisani je oblik jezika. Propisan je u rječniku, pravopisu i gramatici.
U hrvatskome jeziku postoje tri narječja – čakavsko, štokavsko i kajkavsko. Nazivi za ta tri narječja potječu od upitnih riječi ča, kaj i što.
Pročitaj sljedeće stihove te odaberi narječje koje u njima prepoznaješ.
Prva rič što sam je čuo / Od matere – / Naučio – / Bila je 'rvatska.
(V. Radauš, Prva rič što sam je čuo)
Em nikaj ni slajše, ne čuje se rajše / neg dobri i dragi naš kaj.
(D. Domjanić, Kaj)
Jedan gleda dol u valu / Kako ribar karpi mrižu / Ol' mornare dol na brodih / Ča na jarbol jidra dvižu.
(P. Ljubić, Kampaneli)
Štokavsko narječje obuhvaća govore koji se javljaju u velikom dijelu Dalmacije i Slavonije, u Kordunu, Banovini, Lici i dijelom u Gorskom kotaru i Žumberku. U štokavskom su narječju, ovisno o području u kojem se govori, zastupljena tri izgovora:
jekavski (dijete, djeteta),
ekavski (dete, deteta)
i ikavski (dite, diteta).
Čakavsko narječje obuhvaća govore koji se javljaju u Istri, Hrvatskom primorju, na otocima do Lastova, djelomično na dalmatinskoj obali (Split, Zadar), u Lici, Gorskom kotaru i Žumberku. U čakavskom su narječju zastupljena četiri izgovora:
ekavski (djeca – deca),
ikavski (medvjed – medvid),
ikavsko-ekavski (vrijeme – vrime, zvijezda – zvezda)
i jekavski (snijeg – šnjeg).
Kajkavsko narječje obuhvaća govore koji se javljaju u sjeverozapadnoj Hrvatskoj: u zapadnoj Podravini, Međimurju, Hrvatskom zagorju, Prigorju, Posavini, Turopolju, Pokuplju, Gorskom kotaru i dijelu sjeverne Istre. U većini kajkavskih govora izgovor je ekavski: dijete – dete, lijepo – lepo, mjesto – mesto.
Hrvatska se narječja dalje dijele na dijalekte i poddijalekte koje čine mjesni govori. To su govori određenoga mjesta ili kraja koji se međusobno razlikuju. Prvi mjesni govor koji smo naučili zovemo zavičajnim govorom. Zavičajni se govor usvaja spontano, bez napora i učenja.
Poveži zadane primjere napisane na jednom od mjesnih govora s mjestom u Republici Hrvatskoj kojima rečenice pripadaju.
Kako bi točno riješio/riješila zadatak, provjeri u definicijama o narječjima u kojem se kraju Hrvatske govori kojim narječjem. Ako ne znaš u kojem se kraju nalazi navedeno naseljeno mjesto, potraži ga na karti Republike Hrvatske.
Jesi li danas kupila mlijeko? | |
Si denes kupila mleko? | |
Jesi danas kupila mliko? |
Ovaj je primjer rečenice izgovorene na različitim mjesnim govorima preuzet s internetske stranice. Na toj poveznici možeš pronaći velik broj hrvatskih mjesnih govora i poslušati kako izvorni govornici na svojim mjesnim govorima kazuju inačice sedamdeset zadanih rečenica hrvatskoga standardnog jezika.
Sljedeće riječi iz mjesnih govora trebaju poštom stići kući – u mjesto odakle potječu. Najprije ih treba spremiti u odgovarajući ''paket'' s imenom mjesta. Neka se sretno vrate kući!
U svaki paket treba spremiti pet riječi.
ČAKOVEC (kajkavsko narječje)
piglati (glačati)
podihati (pomirisati)
japica (djed)
štonfe (čarape)
gomb (gumb)
DUBROVNIK (štokavsko narječje)
utijati (glačati)
povonjat (pomirisati)
đed (djed)
bječve (čarape)
puca (gumb)
PUČIŠĆA na Braču (čakavsko narječje)
šumprešavat (glačati)
vonjat (pomirisati)
nuono (djed)
kalcete (čarape)
botun (gumb)
Razgovorni je jezik onaj kojim se služimo za neposredno komuniciranje u svakodnevnim situacijama: kod kuće, na tržnici, u razgovoru s članovima obitelji, prijateljima i znancima.
Služeći se razgovornim jezikom, ne pazimo na način izgovora pojedinih glasova, na naglasak, oblike riječi, rečenice, a češće se koristimo mimikom (izrazima lica) i gestama (pokretima ruku).
O znakovnom jeziku
Hrvatski znakovni jezik sustav je vizualnih znakova kojima se, s pomoću položaja i oblika šake, orijentacije, položaja i smjera pokreta ruke, tvori značenje riječi.
Znakovni se jezik ne izvodi samo rukama, već uključuje i držanje tijela i glave, kao i izraze lica koji daju gramatička obilježja. Upotrebljava se najčešće u obiteljima u kojima je dvoje ili više osoba gluho, u zajednicama gluhih (sportskim i kulturnim klubovima, udrugama, klubovima umirovljenika) i u školama za gluhe. Znakovnim se jezikom mogu prenijeti sve potrebne informacije iz javnog života. Mnogi smatraju da je znakovni jezik jedinstven u cijelom svijetu, ali nije. Postoji britanski znakovni jezik (BSL) ili američki znakovni jezik (ASL), a u pojedinim zemljama, primjerice u Belgiji ili Španjolskoj, postoje čak dva različita znakovna jezika. Svaki znakovni jezik ima svoju gramatiku i uči se poput bilo kojega stranog jezika.
Više informacija o znakovnom jeziku i posebnostima komuniciranja s osobama oštećena sluha možete pronaći na internetskim stranicama Hrvatskog saveza gluhih i nagluhih.
Pažljivo pročitaj Ivonino pismo prijatelju Mislavu te ispravi pogreške koje su joj se u pismu potkrale. Sve su pogreške istaknute.