Na početku
Razdoblje Rimske Republike obilježeno je stalnim ratovima i širenjem njezina područja. U početku se Rim branio od neposrednih susjeda, poslije je počeo širiti svoj utjecaj prvo unutar Apeninskog poluotoka, a zatim i izvan Italije.
Rimska osvajanja u Italiji
Provala Gala
Početkom 4. st. pr. Krista galska plemena prelaze Alpe i kroz Apeninski poluotok spuštaju se prema Rimu. Rimljani ih dočekuju s velikom vojskom kod rijeke Alije, između 390. i 387. g. pr. Krista. Doživjeli su velik poraz, a Gali su nastavili do Rima i cijeloga ga opljačkali. Prema legendi, stanovnike koji su se sklonili na Kapitoliju spasile su guske iz Junonina hrama.
Grci i Pir
Rim ubrzo dolazi u sukob s grčkim gradovima na jugu Apeninskog poluotoka. Grci u pomoć zovu epirskoga kralja Pira. Pobijedio je Rimljane u nekoliko bitaka, no u jednoj je izgubio toliko svojih ljudi da je navodno rekao „Još jedna ovakva pobjeda i propali smo“.
Tako je nastao i pojam Pirova pobjeda za svaku pobjedu s velikim gubitcima, odnosno s prevelikom cijenom za pobjednika. Rimljani ga ipak pobjeđuju 275. g. pr. Krista, a posljednji se grčki grad Tarentum predaje 272. g. pr. Krista. Rim tada zauzima cijeli jug Italije.
Posljednji Etrurci
Od prvog dana Republike Rimljani ratuju s Etrurcima dolazeći u sukob s jednim ili više etrurskih gradova. Nakon sada već nekoliko stoljeća sukoba Rimljani prvo pobjeđuju Etrurce 283. g. pr. Krista, zatim zauzimaju grad Vulci, a na kraju osvajaju i grad Volzinij 264. g. pr. Krista. Time je dovršeno osvajanje cijelog Apeninskog poluotoka.
Rimska osvajanja izvan Italije
I. PUNSKI RAT
Rimljani se bore protiv kartaške vojske i mornarice na Siciliji te u vodama oko nje. Rimska mornarica pobjeđuje u konačnoj Bitci kod Egatskih otoka 241. g. pr. Krista.
II. PUNSKI RAT
Kartaški vojskovođa Hanibal prelazi Alpe s vojskom i slonovima te napada rimske teritorije u Italiji. Rimski zapovjednik pobjeđuje Kartažane u konačnoj Bitci kod Zame u Africi 202. g. pr. Krista.
III. PUNSKI RAT
Kartažani bez dopuštenja Rimljana ratuju s numidskim kraljem Masinisom. Rimljani opsjedaju Kartagu i do temelja je razaraju 146. g. pr. Krista te stvaraju svoju provinciju Afriku.
MAKEDONSKI RATOVI
Rim je vodio četiri rata:
Rim je pobijedio u sva četiri rata i stvorio svoju provinciju Makedoniju.
PATRICIJI I PLEBEJCI
Od nastanka Republike postojala je velika nejednakost među rimskim staležima. Plebejci, boreći se za svoja prava u velikim akcijama (secessio plebis), napuštaju grad. S obzirom da nisu imali dovoljno poreznih obveznika koji bi punili gradsku riznicu, patriciji popuštaju i dodjeljuju prava plebejcima.
SECESSIO PLEBIS
Četiri su događaja kojima je obilježeno ukidanje razlika između patricija i plebejaca u Rimu, a svi se prema prvom od njih nazivaju secessio plebis ili povlačenje puka.
Prvi sukob patricija i plebejaca zabilježen je 494. g. pr. Krista. Plebejci su napustili Rim uz prijetnju da će osnovati novu državu. Dobili su mogućnost biranja dvojice pučkih tribuna koji su imali pravo veta, odnosno mogli su zabraniti odluke koje su smatrali štetnima za puk.
Deseteročlano tijelo (decemviri) popisalo je 450. g. pr. Krista zakone i napisalo neke nove koji su jamčili veću jednakost građana. Zakoni su zatim urezani na dvanaest brončanih ploča. Dokument je poznat kao Zakonik 12 ploča (Leges duodecim tabularum), a bio je izvješen na forumu da ga svatko može pročitati.
Brakovi između pripadnika patricija i plebejaca dopušteni su 445. g. pr. Krista.
Odluke plebejskog vijeća, tj. plebisciti, postale su obvezujuće za sve građane pa i za patricije 287. g. pr. Krista. Time su konačno ukinute sve političke razlike između dvaju društvenih slojeva, a s vremenom nastaje novi društveni sloj nobilitet koji se sastoji od patricija i imućnih plebejaca. Oni će voditi politiku Rima.
MAGISTRATURE
Magistrature su bile javne službe u Rimu, a bile su zadužene za upravljanje državom i njezino funkcioniranje. Nazivale su se i častima (honōres), a put koji je svaki građanin morao proći od najniže časti da bi se bavio onom najvišom, nazivao se cursus honōrum. Isprva su magistrature bile dostupne samo patricijima, a poslije i plebejcima.