Na početku
Zamjenice su promjenjive vrste riječi kojima se zamjenjuju druge riječi, najčešće imenice. Prema značenju, zamjenice se dijele na osobne (lične), povratnu, posvojne, povratno-posvojnu, pokazne, upitne, odnosne i neodređene.
Na ovoj razini bavit ćemo se samo osobnim (pronomina personalia) i posvojnim zamjenicama (pronomina possessiva), povratnom zamjenicom (pronomen personale reflexivum) i povratno-posvojnom (pronomen possessiva reflexivum).
Osobne zamjenice ili pronomina personalia, posvojne ili pronomina possessiva
Posvojne zamjenice
Latinski jezik ima posvojne zamjenice za 1. i 2. lice jednine i množine.
Jednina | Množina |
meus, mea, meum moj, moja, moje | noster, nostra, nostrum naš, naša, naše |
tuus, tua, tuum tvoj, tvoja, tvoje | vester, vestra, vestrum vaš, vaša, vaše |
Povratna zamjenica sebe označuje da se radnja vraća na osobu koja obavlja radnju. U latinskom se jeziku ovako deklinira:
N | povratna zamjenica nema N |
G | sui sebe, se |
D | sibi sebi, si |
A | se sebe, se |
Ab | se (o) sebi secum sa sobom |
Posvojno-povratna zamjenica
Posvojno-povratna zamjenica suus, sua, suum svoj, svoja, svoje u latinskom se odnosi samo na 3. lice jednine ili množine. Deklinira se kao pridjevi a- i o- deklinacije.
Pronađi parove latinskih i hrvatskih zamjenica.
U osmosmjerci pronađi posvojne zamjenice i povratno-posvojnu zamjenicu.
(Pomoćno pitanje: Kako glase posvojne zamjenice od: ego, tu, nos, vos, sui?)
Pronađene pojmove u osmosmjerci možeš označiti na dva načina.
Strelicom miša klikni na svako slovo traženog pojma ili pojam označi povlačenjem miša preko slova koja tvore traženu riječ.
Nakon što si označio cijeli tražen pojam polja će promijeniti boju i riječ će se pojaviti kao cjelina.
Kako se koristimo ovim zamjenicama u latinskom jeziku?
Da bismo naučili kako se koristiti zamjenicama u latinskom, prvo se moramo podsjetiti kako se njima koristimo u hrvatskome ili nekom drugom jeziku.
Ako želimo, primjerice, radnju vratiti na subjekt, kao u rečenici Gledam se., u hrvatskom ćemo se bez obzira na lice subjekta koristiti povratnom zamjenicom sebe, se.
Ako, pak, želimo izreći da nešto pripada subjektu, kao u rečenici Ja imam svoju sobu., uvijek ćemo to izreći povratno-posvojnom zamjenicom svoj bez obzira na lice subjekta.
Istodobno, u engleskom ćemo Gledam se. reći I'm looking at myself. Ovdje se koristimo povratnom zamjenicom iz koje je jasno vidljivo lice subjekta. Pripadnost ćemo, pak, izreći posvojnom, a ne povratnom zamjenicom, primjerice prijevodom hrvatskog primjera I have my room.(Ja imam svoju sobu)
Promotri pravila u latinskom i uoči s kojim od dvaju suvremenih jezika latinski ima više sličnosti u izricanju pripadnosti.
UPOTREBA ZAMJENICA U IZRICANJU POVRATNOG ZNAČENJA
PRIMJERI | |
UPOTREBA U AKTIVU |
UPOTREBA U PASIVU |
Vidim se u zrcalu.
Vidiš se u zrcalu.
Vidimo se u zrcalu.
Vidite se u zrcalu.
Gledao/la me u zrcalu.
Gledali su vas u zrcalu
Gleda/Gledaju se u zrcalu.
|
Vidiš me u zrcalu.
Ja sam od tebe viđena u zrcalu.
Vidimo vas u zrcalu.
Vi ste viđeni u zrcalu od nas.
Od njega/nje sam gledana u zrcalu.
Od njih ste gledani u zrcalu.
|
*Oblici eo/ea i eis ablativi su pokazne zamjenice is, ea, id, koja se upotrebljava najčešće kao zamjenica za 3. l. jednine i množine.
UPOTREBA ZAMJENICA U IZRICANJU POVRATNO-POSVOJNOG I POSVOJNOG ZNAČENJA
PRIMJER | |
Imam svoju knjigu. | Habeo meum librum. |
Pišeš pismo svojim prijateljima. | Epistulam tuis amicis scribis. |
Dolazimo u školu sa svojim prijateljima. | In scholam cum nostris amicis venimus. |
Čitate svoja pisma. | Vestras epistulas legitis. |
Ima svojeg učitelja. Imaju svoje učitelje. |
Suum magistrum habet. Suos magistros habent. |
Imam njegovu/njezinu knjigu. | Habeo librum eius. |
Čitaš njihova pisma. | Epistulas eorum legis. |