4.5. Rim u Istri i Primorju

Nakon višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova i istraživanja, potvrđeno je da je kip izrađen u 2. ili 1. st. prije Krista u nekoj grčkoj ljevaonici prema izvorniku iz 4. st. prije Krista. Hrvatski Apoksiomen jedan je od rijetkih sačuvanih kipova koji su krasili grčka svetišta i gradove, a posebno vježbališta (gymnasion, palaistra). Iako je ovaj mladić Grk, a ne Rimljanin, možemo pretpostaviti da je do naše obale došao na nekom rimskom brodu.

Najvažnija su bila Zlatna vrata koja su se s unutarnje strane gotovo naslanjala na Slavoluk Sergijevaca, te ona kod današnje Gradske knjižnice i čitaonice, koja su u srednjem vijeku nosila ime San Giovanni. Na točno pola ulice koja je povezivala ta dva ulaza nalazio se Forum, središte vjerskog, političkog i trgovačkog života grada. Uz sam grad bio je početak Flavijske ceste (Via Flavia), koja je prolazila pokraj Arene te povezivala Pulu s Parencijem (današnji Poreč), Tergestom (današnji Trst) i Akvilejom. Rimska je Pula imala dva teatra, Malo rimsko kazalište unutar gradskih zidina, čiji ostatci još postoje u podnožju središnjega gradskog brežuljka (Kaštel), te Veliko kazalište izvan grada. Veliko kazalište moglo je primiti oko 5000 gledatelja, što je otprilike bio broj građana Pule. Od spomenika iz antičkih vremena do danas su se očuvali Slavoluk Sergijevaca, Dvojna i Herkulova vrata, dio Foruma na kojem se nalazi Augustov hram i ostatak Dijanina hrama, podni mozaik Kažnjavanje Dirke, Amfiteatar te mnogobrojni natpisi, kipovi i drugi predmeti.

Ne zna se kako je izgledalo prapovijesno naselje, ali pouzdano se zna da je život u Nezakciju tekao neprekidno od 9. st. prije Krista do kraja 6. ili početka 7. stoljeća, do provale barbara i Slavena. Uza zapadni dio zidina, između rimskih i prapovijesnih vrata, pronađena je prapovijesna nekropola sa 114 grobova. Povijesni izvori pokazuju da su Histri presretali rimske i grčke brodove pa je Rim u prvom ratu 221. godine prije Krista počeo uništavati njihovu flotu i naselja. Histarska je plemena nakon toga ujedinio Epulon, pokušavajući spriječiti prodor Rimljana, no nije uspio. Histri su morali priznati rimsku vlast.

U svim planiranim rimskim gradovima sve su se ulice sjekle pod pravim kutom tvoreći blokove pravokutnog tlocrta. Poreč, antički Parentium, sačuvao je svoj antički raster ulica, a upravo je i danas gradska žila kucavica Dekumanova, nekadašnja glavna rimska ulica Decumanus Maximus. Pravilan raspored ulica protezao se i na zemljište oko grada, tzv. gradski ager. Nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva 476. godine Poreč je došao pod vlast Odoakra i Teodorika, a 539. godine potpao je pod vlast Bizanta, za vrijeme čije je uprave biskup Eufrazije dao sagraditi znamenitu baziliku.

Rimljani šire i razvijaju grad, posebno od sredine 1. do 4. stoljeća. U vrijeme rimske vladavine Senia je postala glavno trgovačko, prometno i kulturno središte toga dijela jadranske obale. Izgrađeni su gradska vijećnica, vodovod, terme, hramovi posvećeni bogovima Dijani, Kibeli i Liberu i drugi objekti, o čemu svjedoče mnogobrojni arheološki nalazi na tom području.

Iz rimskoga su doba sačuvani dijelovi zidina, a arheološkim su iskopavanjima u staroj gradskoj jezgri pronađeni glavna ulica Decumanus, ostatci termi s hipokaustom i mozaicima, ranokršćanske bazilike i krstionice iz 5. i 6. stoljeća.  

Rimska vila u uvali Verige dio je turističke atrakcije tzv. Rute rimskih careva, duge 3,5 tisuće kilometara koja se proteže kroz Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Rumunjsku. Ta ruta obuhvaća 20 arheoloških lokaliteta važnih za razdoblje Rimskoga Carstva i vezanih za živote 17 rimskih careva.

Život unutar vile tekao je do kraja 4. st. kada je vila prerasla u naselje s kućama, pogonima za preradu maslina i grožđa, spremištima, radionicama, kovačnicama, krušnim pećima. Za zaštitu naselja sagrađene su zidine. U neposrednoj blizini ovoga kastruma podignuta je bazilika sv. Marije.