Aktivnost za samostalan rad

1. U ulomcima iz Vergilijevog epa Eneida i iz Ciceronovog četvrtog govora Protiv Katiline pronađi osobe koje se spominju u latinskim tekstovima u ovom modulu.
   
   
2. Na koji način Vergilije i Ciceron pišu o tim povijesnim ličnostima?
   
   
3. Kakav se osjećaj prema domovini i ljudima koji su obilježili njezinu povijest može iz njihovih riječi iščitati?
   
   
4. Koje još povijesne osobe i događaje možeš prepoznati u ovim ulomcima?
   
   

Vergilije, Eneida, VIII, 608 – 681

Prekrasna Venera u to u eterskom sađe obláku
Darove noseći sinu, i njega kad vidi, gdje stoji
Od hladne vode daleko u zavojitom u dolu,
Sama pristupi k njemu i riječi prozbori ove:
»Evo ti oružje, što ga obèćah, što ga je vješto
Muž izradio moj; Lavrénćane ponosne, sinko,
Ne boj se sada u boj pozivat ni hrabroga Turna.«
Tako Kiterka reče i zagrli svojega sina
I metne oružje sjajno nasùprot pod hrastom. Eneja
Darima božice se i tolikoj raduje časti,
Ne može nagledat sit se, te motri sad ovo, sad ono;
Čudi se, vrti med rukama on i miškama strašnu
Kacigu s perjanicom (sa kacige sipa se plamen),
Motri smrtonosni mač i oklop mjedeni tvrdi
Golemi, rùmenkastî, ko zrake kada sunčànê
Biju u oblak sinji, te bl'jesak se sjaji daleko;
Motri i nazuvke sjajne od elektra i zlata čistog,
Koplje i štita sklop, iskazati koji se ne da.
Italske događaje i naroda Rimskog trijùmfe
Tu je načinio vatre gospodar, koji budućnost
Poznaje proroštvu vješt; načinio sve pokoljenje
Julova roda budućeg i rate je, bojeve redom.
Stoji na štitu, kako u zelenoj Martovoj spilji
Vučica s mladima leži, okò sîsâ dva se dječaka
Igraju sisajući, ne boje se, mati ih liže
Vitki prignuvši vrat te dječaka sad jednog sad drugog
Jezikom vučica gladi poravnjujuć njihova t'jela.
Blizu vidi se Rim, a narod sjedi u cirku,
Pod kraj se veljih igara bezakonski otimlju žene
Sabinske, i rat bukne med narodom Romula kralja
I med Tatijem starim i Kurom ozbiljnim gradom.
Zatim se vide kralji, gdje nakon svršenog rata
Stoje pred Jupiter-boga oltarom u oružju, drže
Zdjele žrtvènê i savez uglavljuju zaklavši svinju.
A ne daleko otud raskidaju Metija brza
Kola, — ej bješe ti svoju održati, Albanče, riječ!
Utrobu lažljivca Tul je razvlačiti po šumi dao,
Grmove njegova krv je oškropila ì kapljê sa njih.
Dalje Porsena traži, Tarkvinij prognani da se
Natrag primi, te podsjedne grad sa golemom silom,
Al' za slobòdu potómci Enèjê hrle u borbu.
L'jepo je prikazano, Porsena kako se srdi
I pr'jeti, što se most usudio razbiti Kokles
I što iz sužanjstva svog u rijeku Klelija skače.
A na vrhu se vidi, pred hramom gdje Manlije stoji
Tvrđave Tarpejske stražar i visoki čuva Kapìtôl
(A slama nova strši na palači Romula kralja);
Srebrna guska leti po zlaćenome trijemu
I javlja gakom, da su na pragu već Gali dušmáni.
Kroz grmlje već su se Gali provukli, do tvrđave došli,
Krio ih mrak, a crna im noć baš bijaše zgodna,
Zlatna je njihova kosa i ruho je na njima zlatno,
Prutaste njihove sjaju kabànice, vrat ko mlijeko
Svakom je optočen zlatom, u rukama svakom su po dva
Sjajna Alpinska koplja, i štitima kriju se dugim.
Dalje je Salije skovo, gdje plešu, i gole Luperke,
Vunene k tome klobuke i štite, što padoše s neba,
Čestite gospođe voze po gradu u kolima zgodnim
Svetinje. Od mjesta tog podaleko je načinjen Tartar
U dubìnu je tu i ulaz u Ditovo carstvo;
Muke su zlotvora tu, Katilína tu je na hridi
Obješen iznositoj i Furije gledajuć dršće.
Pravednici su tu napóse i Katon im sudi.
Od zlata more se burno sredinom med slikama tima
Širi, i vali se pjene po pučini bjelkastom pjenom,
Okolo sjaju delfini u krugu od srebra i repom
Mašu po valovima i pučinu plivajuć režu.
Aktijski vidjeti rat u sredini bijaše štita
S lađama okovanim, po Leukati vidiš gdje vrve
Brodovi gotovi na boj i vali odsjauju zlatom.
Italce August Cesar odávdê u bitku vodi,
Senat i narod, Penati i veliki bogovi s njim su;
Stoji na visokoj fari, iz veseloga mu čela
Biju plamena dva, a nad tjemenom očina zv'jezda.

Ciceron, Protiv Katiline, IV, 10

Smrt, kojom oni meni možda prijete, doista je pripremljena za sve; toliku slavu u životu, kojom ste vi mene svojim odlukama počastili, nitko nije zadobio; drugima ste naime odredili zahvalnu svečanost jer su dobro vodili državu, a jedino meni jer sam je spasio. Neka se slavio naj Scipion, čijom je odlukom i neustrašivošću Hanibal bio natjeran vratiti se u Afriku i napustiti Italiju; neka se počasti iznimnom hvalom drugi Afrikanac, koji je razorio Kartagu i Numanciju, dva najopasnija grada za ovu državu; neka se smatra osobitim mužem onaj Paulo, čija je kola ukrasio Perzej, nekoć najmoćniji i najugledniji kralj; neka je vječna slava Mariju, koji je Italiju dvaput oslobodio od opsade i odagnao strah od robova; neka se iznad svih stavi Pompej, čija su sjela i vrline ograničene istim krajevima i međama kojima i kretanje sunca!