Pravna zaštita digitalnih nastavnih sadržaja
21. 12. 2018.
U modernom, digitalnom vremenu u kojem autori često koriste online tekstove, slike, dijagrame, lekcije, pa i čitave digitalne nastavne sadržaje, izuzetno je važno poznavanje osnovnih koncepata intelektualnog vlasništva i autorskog prava.
Također je preporučljivo da se učitelji, nastavnici i profesori upoznaju sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima kako prilikom preuzimanja internetskih materijala ne bi oštetili autora i/ili nositelja autorskog prava. Jednako je važno da se upoznaju i s autorsko-pravnim iznimkama, kako bi mogli što više obogatiti svoju nastavu.
Prije nego što vlastite digitalne materijale javno objave, autori bi morali znati koja im prava prema zakonu pripadaju te kako ih mogu zaštititi. Creative Commons licence omogućuju različite razine zaštite digitalnih nastavnih sadržaja, ovisno o potrebama korisnika.
Creative Commons licencijski ugovori pomažu autorima i korisnicima zaštićenih djela da jasno i nedvosmisleno reguliraju upotrebu djela u digitalnom okruženju. Oni ne zamjenjuju klasični autorskopravni okvir zaštite autorskih djela, već unutar zaštite koju pravni poredak priznaje nositelju prava nad autorskim djelom omogućuju brzo i jednostavno raspolaganje autorskopravnim ovlaštenjima. Njihova osnovna svrha jest brže i lakše iskorištavanje zaštićenih djela u digitalnom okruženju.
Posebnost pokreta Creative Commonsa je ta da autor sam određuje uvjete korištenja svog djela, tj. način na koji će se njegov rad koristiti, hoće li se moći mijenjati te smije li netko drugi za korištenje ili preradbu rada dobiti financijsku nadoknadu. Drugim riječima, autor ili nositelj prava nad imovinskim iskorištavanjem nekog sadržaja može sam postaviti uvjete pod kojima će pristati na korištenje svog autorskog djela.
Spomenimo i to da je organizaciju Creative Commons osnovao Lawrence Lessig 2001. godine. On je jedan od predvodnika pokreta "copyleft", koji tradicionalnu poruku o autorskom pravu "Sva prava zadržana" (All rights reserved) zamjenjuje porukom "Neka prava zadržana" (Some rights reserved).
Creative Commons sustav poznaje ukupno šest tipova licencijskih ugovora. Ugovori su nazvani u skladu s njihovim najvažnijim elementima (koji definiraju najvažnija prava i obveze stjecatelja licencije). Te licence primjenjuju se u svim područjima, no naročito su zaživjele u kontekstu osnovnog, srednjeg i visokog školstva te u znanstvenim krugovima.
To su Attribution licencija (skraćeno: CC BY), Attribution-NoDerivs licencija (CC BY-ND), Attribution-NonCommercial licencija (CC BY-NC), Attribution-ShareAlike licencija (CC BY-SA), Attribution-NonCommercial-NoDerivs licencija (CC BY-NC-ND), Attribution-NonCommercial-ShareAlike licencija (CC BY-NC-SA).
Svi navedeni licencijski ugovori imaju određene zajedničke elemente, prate sličnu strukturu te na identičan način definiraju u njima korištene pojmove.
Prilikom odabira Creative Commons licenci autori se mogu poslužiti interaktivnom stranicom na hrvatskom jeziku, a postoji i posebna CC tražilica u kojoj se mogu pronaći radovi objavljeni pod CC licencama.
