Još otkako je Fleming otkrio prvi antibiotik, penicilin 1928. godine, broj smrtnih slučajeva uzrokovanih bakterijskim infekcijama drastično se smanjio i čovječanstvo je uvedeno u novu eru visokih zdravstvenih standarda. Ipak, koliko god je terapija antibioticima učinkovita, posljednjih se godina povećava broj bakterijskih sojeva koji su otporni na pojedine skupine antibiotika. Ironična je činjenica da se sve češćim korištenjem antibiotika potiče bakterije na razvoj otpornosti. Uz to je i zabrinjavajuća činjenica da su u zadnjih 50 godina otkrivene tek dvije nove skupine antibiotika. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2018. je godine procijenila da je razvoj otpornosti na antibiotike jedna od najvećih globalnih prijetnji ljudskom zdravlju.
Mnogi pokušaji pronalaska novih metoda liječenja bakterijskih infekcija zasad nisu uspjeli, no neke metode koje se istražuju imaju potencijala. Jedna je takva nova metoda terapija bakteriofazima. Metoda je istraživana i prije stotinjak godina, no bila je napuštena nakon otkrića penicilina.
Ova terapija koristi viruse koji vrlo specifično napadaju željene sojeve bakterija. Određena testiranja učinkovitosti ovakve terapije već se događaju u pojedinim dijelovima Europe te u SAD-u. Mogu se pripremiti kao pilule za oralnu primjenu ili kao antibakterijski oblozi koji bi se stavljali na mjesto otvorenih rana i opeklina. Imaju veliku prednost što se genetskim inženjerstvom mogu prilagođavati pojedinim vrstama i sojevima bakterija bez da negativno utječu na simbiotske bakterije čovjekova mikrobioma.
Jedan je od izazova za budućnost ovakve terapije upravo njezina visoka selektivnost. Postoji mogućnost da bi terapija protiv iste bolesti mogla biti drugačija za svaku geografsku regiju ili čak za svaku osobu. Pojedinačno prilagođavanje za svakoga pacijenta značajno produljuje razvoj terapije, a mnogim farmaceutskim tvrtkama mogla bi biti neisplativa.